Leadership Rules ili bolje reći savjeti za život profesora Heifetza*
Boston. Harvard. Profesor Heifetz. Završno predavanje. Prilika da saberem misli, prilika za učenje, refleksiju na vlastito vodstvo, na vlastiti život. Njegova knjiga i spoznaje koje sam prilikom gostovanja na predavanjima dobila, za mene su u najmanju ruku transformativni. U životu postoje neki trenutci za koje možeš reći da mijenjaju tebe i tvoj pogled na život. Susret s ovim kolegijem definitivno je jedan od njih. U nekoliko sljedećih blogova napisat ću svoj osobni osvrt i pogled na vodstvo, ključne trenutke i spoznaje koji će sigurno promijeniti način gledanja na ljude, vodstvo ili još bolje reći način gledanja stvarnosti koja se događa oko mene.
Najvažnije učenje: “Vodstvo je opasno. Da bi vodili trebamo proširiti svoje kapacitete za neugodu.
Trebamo neosjetljiv „želudac“.
Vodstvo. Vodstvo je privlačno, ali nitko ne uzima u obzir koliko je opasno. Vođa je izložen raznim očekivanjima, zadovoljavanjima raznih potreba i gladi od kojih mnoge uopće ne može zadovoljiti. Suočen je s mnogim izazovima za koji mnogi niti ne znaju, jer se neke bitke vode daleko od svih. Sve frustracije, svi problemi usmjereni su na jednu adresu, na adresu vođe, koji u konačnici treba sve riješiti. Mnogi su se nakon predavanja pitali, želim li ja to, želim li ginuti za ostvarenje nekakvih ciljeva. Ili možda ipak postoji cilj za koji se ulazi u ovu pustolovinu. Jedna od najvažnijih stvari koje sam dobila kroz ovaj predmet da sam sagledala ulogu vodstva iz jedne nove realne perspektive o kojima rijetko to govori, jer ljudi zapravo ne žele čuti istinu o tome. Zamišljaju vodstvo kao lentu, titulu koja ocrtava jednu višu poziciju utjecaja, a cijenu koju treba platiti pri tome potiskuju i miču iz jednadžbe, jer takav pogled je ugodniji. Najvažnija stvar koju sam dobila je da usprkos opasnostima idem dalje, ali sad iz jedne nove realne perspektive sa želucem koji je spreman primiti, iznijeti sve ono što jedan vođa treba iznijeti i razlučiti sve ono što jednako tako ne treba činiti. Ono što treba je znati se suočiti se teškim situacijama razgovorima, odnosima. Za to osim „želuca“, treba imati na umu još neke stvari.
Photo by mentatdgt from Pexels
Vođa i teški razgovori
Prvo učenje: U komunikaciji, teškim razgovorima „Stay Curious“
Koliko puta kada se nađemo u teškim razgovorima s ljudima, ulazimo u obrambeni stav, koji doslovce između nas i ljudi stvara visoku nepropusnu branu koja za cilj ima samo jedno. Obraniti sebe od napada. Prilikom dizanja te brane, zaboravljamo da mnoge važne informacije propuštamo čuti i da zapravo imamo vrlo suženu percepciju situacije koja se događa. U takvim razgovorima često imamo samo jednu taktiku „kreni u protu napad“.
Cilj razgovora je učiniti korak natrag, pobijediti protivnika ili obraniti se, važno je samo da nisi kriv! I tu se pitam što nam je u centru? Osoba, odnos, rješenje situacije ili samo mi? Kako bi svijet, naši timovi bili ljepše mjesto za rad, mjesto za osobni rast i transformaciju kada bi „ostali znatiželjni“ i samo slušali osobu što govori. Kad bi je zaista i čuli i to ne samo umom, ne samo činjenice, nego i srcem, kada bi empatično slušali i čuli što osoba zapravo želi. O kako bi timovi, obitelji bili divno mjesto za rast. Ali to se ne događa, jer mislimo o sebi, svojoj obrani i svojim potrebama. Možda na kraju i odemo tako da smo u pravu, no zar je to jedini cilj naše suradnje?
Umijeće svakog vođe ili osobe koja želi rasti u životu je u trenutku slaganja znati ostati znatiželjan/a, a razina iznad toga je u trenutku napada reći „Tell me more!“ A zašto to nismo sposobni slijedi u nastavku ...
Drugo učenje: Teško je nositi tuđu ljutnju, ali ipak nosi je u razgovoru.
Kako bismo mogli razgovor u teškim situacijama posebice u vodstvu izvesti na pravi put ponekad je važno znati na trenutak nositi tuđu ljutnju. Što to znači? Kad osoba govori o stvarima koje je ljute, često tu ljutnju doživljavamo kao da je usmjerena nama osobno i naravno prirodna ljudska reakcija je obraniti se. No, ono što vođa može primiti tu ljutnju te pomoći sugovorniku iznijeti je kako bi se emocije smirile te kako bi onda mogli doći do srži problema. Upravo zato vodstvo može biti teško, jer vođa često dobiva udarce od izgovorene i neizgovorene ljutnje djelatnika. Kada tu uspije razumjeti i tu ljutnju promatra kao objekt odvojen od sebe tada i osoba i odnos i tim može napredovati, jer se suštinski problemi mogu tada detektirati.
Treće učenje: Ljutnju, emocije i nezadovoljstvo ljudi ne doživljavajte osobno
Kako bi mogli čuti tuđu ljutnju, važno je koliko možemo ostati mirni ili po završetku razgovora smiriti se te onda hladne glave ući dalje u razgovor. Ako nismo to u stanju odmah možemo pitati „Reci mi još malo više o tome“. Dva su cilja u tom, skupiti više informacija i dodatno udahnuti kako bi mogli u miru nastaviti razgovor.
Photo by Ardian Lumi on Unsplash
Četvrto učenje: „Kako bi mogli dignuti se na balkon i sagledati situaciju prve trebamo biti na plesnom podiju. Na plesnom podiju su problemi koje treba detektirati.“
Problemi i informacije su na plesnom podiju, a tamo su i sudari i napadi. Ne možemo izbjeći ljutnju i konflikt. Ponekad ćemo svjesno trebati ući u to kako bi skupili podatke koji će nam služiti za analizu situacije. Nakon toga izdižemo se iz situacije kako bi je sagledali iz ptičje perspektive, no važno je ostati dovoljno dugo i biti dovoljno znatiželjan kako bi skupili dovoljno informacija. Inače ćemo situaciju suditi prema svojim pretpostavkama i obrascima koje vidimo a, a koji ne moraju nužno biti istiniti.
Peto učenje: Postoje situacije, konflikti, teški razgovori u kojim ne možeš učiniti ništa osim razumjeti i imati duboko suosjećanje“
Rekla bih da mi je ovo jedna od težih lekcija. Prihvatiti da s druge strane možeš imati nekoga koji želi ustrajati u svojoj ljutnji, koji ne želi rješenje, nego dapače suprotno. Prihvatiti da netko želi produbljivati problem jer je osveta jedina opcija koju vidi kako bi razriješio svoju bol. Prihvatiti da neki ljudi žele zatvoriti vrata i nikada se više ne vratiti, a pri tome imati duboko suosjećanje i prihvaćanje za mene predstavlja stupanj zrelosti u vodstvu kojem težim u nadi da ću jednog dana u tom i uspjeti.
Upravo ova lekcija uvod je, a dijelom i zaključak u novu temu zrelog vodstva, a to je: „Prije nego idete dalje, imamo li „unresolved issues“ o kojima bi trebali razgovarati?“. Neriješeni problemi su kao tereti koje nosimo dalje u nove životne situacije. Pitanje je iako je teško zašto ih ipak važno riješiti? Ili možda ne. Još.
Piše Ivona
*(autor knjige: „Leadership from inside out- the personal capacity to lead and stay alive")
