Evo mene opet. Na prošlom blogu sam pisao kako mi je putovanje i iskustvo EdukatorIDa bilo neprocjenjivo te koliki je utisak to sve ostavilo na mene. Nakon programa, nakon što su se slegli dojmovi razmišljao sam kako bi bilo dobro da postoji neki nastavak programa. Glavna misao mi je bila: „Ok, sada još više znam o sebi i svojim talentima, što sada?“, jer mi je kraj ovoga bio kao ono To be continued – onaj osjećaj kada znaš da dolazi drugi dio, odnosno nastavak filma, ali zapravo ne znaš gdje i kada će to točno biti. Kao program Dizajn karijere je kvalitetna nadopuna i logičan slijed nakon Edukator ID-a.
Kako sam odlučio upisati se i proći novi program? Tjedni mi prolaze izuzetno brzo i uistinu uživam u svakoj minuti dana, ali s druge strane rijetko sebi priuštim vikend na kojem konkretno radim na sebi (inače je uvijek riječ o učenju novog jezika, putovanjima, razni tečajevi koji su također predobri, ali nije to to). Tako da sam odlučio dati priliku. Vidio sam program i djelovalo mi je baš primamljivo – dosta vremena je posvećeno promišljanju o sebi, životu, karijeri… Dizajn karijere ti ne daje rješenje na kompleksne situacije naših umova, čvorova razmišljanja… Jer realno – tko to uistinu može? Više ti kroz to odvojeno vrijeme treneri pokazuju i podučavaju te u kojem smjeru i na koji način krenuti dalje.
Što je to meni donijelo? Između ostalog, osvijestilo mi se koliko je umjetnosti dio mene, čak ispred svega onoga čime se bavim. Na taj umjetnički dio nisam zaboravio, ali sam taj dio sebe maknuo sa strane dok sam se fokusirao na posao, fakultet i svoje neke druge hobije. I eto, umjetnički dio mene stoji sa strane i čeka bolje dane. A neće biti boljih dana jer upravo taj dio mene će učiniti dane još boljima. Moje opravdanje je bilo da nemam vremena. Kako mogu ne imati vremena za nešto što je dio mene? Puno toga se krije u našoj podsvijesti, a samim time mnogo dijelova nas samih čeka biti otkriveno. Ne bi čovjek vjerovao, ali uvijek možemo nešto novo otkriti od sebi i nije uzaludna ona da uvijek iznova upoznajemo sami sebe.
Dizajn karijere kao kvadratić koji nedostaje
Nakon vikenda imao sam popunjenu shemu konkretnih područja života, suma sumarum svega ono što želim, što ne želim, kakvo radno mjesto mi je u redu, plaća, privatni život, poslovni, komunikacijski stil, način rješavanja problema… skoro sve što mi je u tom trenutku bilo bitno jer sam se nalazio na prekretnici života.
Rekla mi je jedna dobra prijateljica da njoj to ništa nije novo i da ona sama sa sobom razmišlja o tome i da joj nije potrebno plaćati neki program kako bi utvrdila stvari koje, eto, već zna. Napisati ću ono što sam i njoj prenio, postoji nešto drugačije kada se radi u grupi koja se okupila s istim ciljem – jednostavno spoznaš neke stvari samo zato što se izdvojiš iz svakodnevne rutine. Imaš priliku razgovarati sa ljudima koji su u različitim životnim fazama i možeš uvijek čuti nešto pametno i mudro. To je kombinacija grupnog rada, ali s puno prostora za introspekciju. U nekim trenucima ostaneš sam sa sobom. I zapitaš se neke stvari kada trebaš odgovoriti na određena/zadana pitanja. I postoji onaj efekt da ti se stvari jednostavno poslože. Kao životni tetris, slažeš i slažeš, ali čekaš onu poseban kvadratić koje će očistiti sve što se do sada slagalo.
Gdje ima volje, ima i načina. Ovo je opet jedna investicija u sebe, drugačija i konstruktivnija od drugih koje se nude – ne daje ti rješenje, ali te osnažuje. Ne daje ti određeni broj opcija, pa si ti onda sam odabereš jednu nego te ohrabruje biti dosljedan sebi kako bi mogao krenuo u smjeru u kojem bi trebao ići. Najveća vrijednost je spoznaja o samome sebi. To je nešto što ti nitko ne može oduzeti, a ima moć razbiti najdeblje zidove , ali i pokrenuti lavinu promjena u tvom životu, na svakome ponaosob je hoće li to biti pozitivne ili negativne promjene.
“Jučer sam bio pametan, zato sam želio mijenjati svijet, danas sam mudar, zato mijenjam sebe.”, Hermann Hesse.
Ivan Đordić, polaznik ID Dizajn karijere
