Po prirodi sam osoba koja je vrlo znatiželjna, volim znati nove stvari, osobito o temama vlastitog razvoja i ljudi koji te okružuju.
Od prvog trenutka kada sam čula za ID program, znala sam da ga želim i sama proći te sam vidjela puno rezultata kod ljudi koji su mi govorilo o tome. Primijetila sam kako žive u jednoj veći slobodi, ne nameću sebe drugima, ali kao da žive jednu veću dozu slobode i upotrebe svojih vlastitih snaga i prihvaćanja vlastite osobnosti.
Pored iskustva drugih i svega što sam primijetila da se njima dogodilo, znala sam koja vlastita pitanja imam i koje odgovore želim dobiti. Mislim da je dobro kada čovjek zna što želi i ima u vidu načine kako doći do toga, ali pušta da mu okolnosti progovore i ne predviđa na koji način će taj odgovor doći. S tim stavom sam i sama krenula u ID program – znala sam što vjerujem da mi može pružiti, ali sam pustila da me iznenadi i vjerovala sam da ID treneri znaju što čine i trebam njima pustiti da vode proces. Jer ponekad nije umijeće u pronalaženju odgovora, nego u postavljanju pravih pitanja koja traže svoj odgovor. Tako sam i ja – postavila sebi pravo pitanje. A to me povelo na pravo putovanje u svoju autentičnost!
Naime, za vrijeme prolaska ID vikenda, bila sam pred završnu godinu fakulteta kojeg sam vrlo rado pohađala. Taj motiv da vidim i budem tu za ljude je bio i ostao moja prva motivacija za upis socijalnog rada. Prilikom studiranja dobila sam širok spektar znanja i uvide koje sama nikako nisam mogla steći. No, duboko u sebi, osjećala sam neslaganje s nečim iznutra. Većina mojih kolega studenata govorilo je kako se vidi u određenim službama, a ja sam se osjećala kao da sam na putu gdje vidim da većina onih koji me okružuje i koji su mi vrlo dragi ljudi, idu na peron i žele se ukrcati na vlak za koji ja ne namjeravam uzeti kartu.
Djelomično, znala sam da sam došla po odgovor na pitanje zašto me toliko zanima rad sa ljudima. Na kraju, to pitanje postalo je moj ključ! Otkrila sam kako imam većinu talenata koji se tiču samih odnosa sa ljudima i uspostavljanja odnosa s njima te je već iz samih talenata otkrivenih kroz CliftonStrengths34, bilo vidljivo da osobito težim razvoju pojedinca. Osjećam se sigurno u okruženju gdje mogu s njima i imam potrebu da radim ono što doprinosi drugome.. Na treningu su nas uputili da zamislimo trenutak koji nas najviše puni. Što je najljepše što mogu zamisliti za sebe? – gledati kako se druga osoba razvija i biti promatrač tog prekrasnog procesa! J I tako, moje pitanje postalo je moj odgovor.Gdje trebam ići? Koji je smjer? Postoji li odredište koje je samo moje i imam li uopće pravo na njega? Odzvanjala su mi ova pitanja i sreća za mene –još jače su odzvanjala pred sam ID vikend.
Što se dogodilo tijekom ID vikenda, a da nosim sa sobom?
ID program razvio mi je jednu veliku ljubav, ali i prihvaćanje prema vlastitom ID-u, ali i ID-u svake druge osobe i uviđaj koliko je svako od nas unikatan, s različitim spektrom osobnosti i jedinstvenom kombinacijom talenata. Dobila sam još veću želju i poticaj tražiti ta skrivena blaga.
Osvijestila sam si vlastitu želju za pronalaskom kreativno – profesionalnih načina kako osvijestiti pojedincu njegove potencijale, pomoći mu da ih otkrije te se oslanja na svoje snage u svakodnevnici. a u sebi, ali ih otkrivati i u drugima.
Što činim nakon prolaska ID programa? U koracima svakodnevnice nakon ID-a, želim dati mjesta svojim talentima i stvarnim interesima da se izraze koliko im to okolnosti dopuštaju i pronalazim načine kako izraziti sebe profesionalno i osobno bez da gubim autentičnost – jer ona je glavni alat da ne izgubim svoj ID! Moja svakodnevnica postaje moj put.
Piše Anđela
Objavljeno: 28.03.2019
